ARHETIP
Prepoznavanje koje se događa ispod demografije, statistike i površinskog objašnjenja.
OTISAK PREPOZNAJE OTISAK.
Pjesma gradi vlastitu metafiziku srodnosti: ono rijetko ne traži mnoštvo, nego strukturu koju prepoznaje. Kod, matrica, otisak i arhetip postaju različita imena za isti osjećaj duboke podudarnosti.
ARHETIP
Tekst: SaH
Arhetip traži arhetip.
Ostalo su demografije neke.
Većina vrsta voli mnoštva.
Rijetkost bira drugi oblik društva.
Zato neke zvijezde
ostaju izvan kartografije.
Zato neke zvijezde
ne trebaju galaksije.
Postoje zakonitosti koje
nadilaze tumačenja i logiku.
Matrice otporne na statistiku.
Korijeni dublji od znanja.
Tragovi stariji od sjećanja.
Određena prijateljstva
prepoznaju se na razini ustrojstva.
Otisak prepoznaje otisak.
Pečat pamti vosak.
Ispod razine objašnjenja,
u području otkrivenja.
Matrica unutar matrice.
Ispod površine pravo je lice.
Kod unutar koda.
Hladna podzemna je voda.
Tišina poput lijeka
nosi arhitekturu zvuka.
Ista konstanta stoji mirno
u različitim oblicima, otporno.
Ista bit raspršena kroz epohe,
ista — u krilu majke ili maćehe.
Mnoštvo obožava odjeke.
Izvor im ostaju tajne daleke.
Površina okuplja sljedbenike.
Dubina voli samonikle jedinke.
Doktrina traži potvrdu stalnu,
a ono što jesmo hoće istinu totalnu.
Negdje izvan nove geometrije
stari poredak se krije.
U njemu se rijetkost smatra
izvornim stanjem bića.
Matrica unutar matrice.
Ispod površine pravo je lice.
Kod unutar koda.
Hladna podzemna je voda.
Arhetip traži arhetip.
Ostalo su demografije neke.
Većina vrsta voli mnoštva.
Rijetkost bira drugi oblik društva.
Zato neke zvijezde
ostaju izvan kartografije.
Zato neke zvijezde
ne trebaju galaksije.
