Knjiga × pjesma
KAD SE PJESME
SPOJE SA KNJIGOM
Mjesta na kojima se isti trag pojavi u dva oblika — kao zapis u knjizi i kao pjesma.
Tamo više nema živih × Isteklo je vrijeme
ISTEKLO JE VRIJEME
„Sve u meni stalo je. Srce, dah, misao.
Zanijemila sam. Više nisam imala pristup vlastitim riječima. Ledeni grč stegao mi je utrobu, kao ruka iznutra, stisnuta šakom. Disanje više nije bilo prirodna funkcija.
Došlo je vrijeme.
A ja nisam spremna. Nisam spremna gledati, slušati, osjećati. Nisam spremna stajati kao svjedok, kao suučesnik, kao dijete koje ništa ne može, ali mora biti tu.
Prisustvovati nečemu čemu se nikada ne bi trebalo prisustvovati.“
Iz tog prizora nastala je pjesma „Isteklo je vrijeme“ — zvučni zapis sjećanja na trenutke koji su vodili prema onome čemu se nikada ne bi trebalo prisustvovati.
🎧 Poslušaj pjesmu „Isteklo je vrijeme“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH
Tamo više nema živih × Nestrpljiva
NESTRPLJIVA
„Netko je rekao: Poginuo je Bešo.
Tada sam osjetila onu podmuklu, ontološku jezu, osjećaj da svijet u svojoj srži nije stabilan. Da stvarnost nije čvrsta ploha, nego nešto što se može raspuknuti bez upozorenja.
Možeš hodati istim putem stotinu puta, i stotinu prvi naići na smrt. Bez logike. Bez smisla.
Bešir nije bio stranac. Bio je moj, iz iste krvne linije. I sad ga, odjednom, nema.“
Iz tog sjećanja nastala je pjesma „Nestrpljiva“ — zvučni zapis spoznaje koliko se ljudski život može prekinuti naglo, bez logike i bez smisla.
🎧 Poslušaj pjesmu „Nestrpljiva“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH
Tamo više nema živih × Rečenica ubojita kao metak
REČENICA UBOJITA KAO METAK
„U tom trenutku moje srce, to iscrpljeno srce, rasprsnulo se poput poderanog jastuka, iz njega je izletjelo perje emocija, sve one krhke čestice koje sam godinama podmetala pod snagu, pod hrabrost, pod razbor, sad su letjele uokolo kao u oluji.
Pokušavala sam, grčevito i uzaludno, uhvatiti bar jedno, dva, tri perca, bilo što, neki dokaz, trag, da još ima smisla, da postojimo, da još uvijek jesmo mi, obitelj.“
Iz tog mjesta nastala je pjesma „Rečenica ubojita kao metak“ — zvučni zapis trenutka u kojem jedna rečenica može raznijeti čitavu unutarnju konstrukciju djeteta.
🎧 Poslušaj pjesmu „Rečenica ubojita kao metak“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH
Tamo više nema živih × Znaš li
ZNAŠ LI
„Noć je pala, ne samo nad kućom, nego i nada mnom, nad mojim bićem, nad samom srži svijesti, kao gusta, vlažna zavjesa.
I ta noć, ta obična, svakodnevna noć, što se svakome spušta na prozore i krovove, meni je došla kao poslanik nemira, kao mračni anđeo što se ušuljao i sjeo kraj mene, ne da šuti, nego da šuti na način koji grmi.“
Iz tog prizora nastala je pjesma „Znaš li“ — zvučni zapis noći koja se nije spuštala samo na kuću, nego i na samu srž bića.
🎧 Poslušaj pjesmu „Znaš li“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH
Tamo više nema živih × Vrtlog
VRTLOG
„Moje ruke još su uvijek bile raširene. Dlanovi drhtavi. Tijelo napregnuto do točke pucanja.
Ali oči, oči su bile moje. I gledale su ravno u njega. Bez bjekstva. Nisam znala što vidim.“
Iz tog prizora nastala je pjesma „Vrtlog“ — zvučni zapis trenutka u kojem tijelo stoji na rubu pucanja, a pogled ipak ostaje prikovan za ono što se događa.
🎧 Poslušaj pjesmu „Vrtlog“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH
Tamo više nema živih × Kako ću dalje
KAKO ĆU DALJE
„Nisam znala kako da nastavim. Kome da se priklonim, kojem kutku stvarnosti da se povjerim.
Gdje da sklonim ruke koje su visile kao da nemaju svrhu. Gdje da smjestim srce, to nemoćno, preplašeno srce koje je visjelo ni na nebu ni na zemlji, bez ikoga da kaže: ‘Znam da boli. Hajde, pričaj. Ovdje sam.’“
Iz tog mjesta nastala je pjesma „Kako ću dalje“ — zvučni zapis stanja u kojem srce ostaje visjeti između bola i potrebe da ga napokon netko primi i razumije.
🎧 Poslušaj pjesmu „Kako ću dalje“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH
Tamo više nema živih × Idemo
IDEMO
„Svaki korak prema kući bio je kao hod po vlastitom grobu. Kući. Ta riječ, pogrešna, netočna, cinična.
To nije bila kuća. Bio je to prostor za preživljavanje, skladište tijela koje jede i spava, ali ne diše. Nitko me nije čekao.“
Iz tog mjesta nastala je pjesma „Idemo“ — zvučni zapis povratka surogat kući, mjestu koje je imalo oblik doma, ali nije značilo dom.
🎧 Poslušaj pjesmu „Idemo“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH
Tamo više nema živih × Strah
STRAH
„Tražila sam u sebi neku umirujuću misao, zrno razuma kojim bih mogla obuzdati oluju što se kovitla u dubinama, ali umjesto smirenja, nailazile su slike što paraju svijest kao tupi nož: vizije crne, razgranate, kao paučina zla što se širi prostorijama djetinje psihe.“
Iz tog mjesta nastala je pjesma „Strah“ — zvučni zapis unutarnje oluje u kojoj razum više nema snagu da zaustavi crne slike što se šire djetinjom psihom.
🎧 Poslušaj pjesmu „Strah“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH
Tamo više nema živih × Doline boli
DOLINE BOLI
„Ako danas u meni postoji mir, onda on nije rođen iz razrješenja, nego iz prihvaćanja činjenice da čovjek, da bi nastavio dalje, mora pronaći način da u sebi smjesti i ono što ga je raznijelo, mora podići dom unutar ruševina sebe.“
Iz tog mjesta nastala je pjesma „Doline boli“ — zvučni zapis prihvaćanja da se život ponekad nastavlja tek onda kada čovjek nauči živjeti i s onim što ga je jednom raznijelo.
🎧 Poslušaj pjesmu „Doline boli“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH
Tamo više nema živih × Vidjeh previše
VIDJEH PREVIŠE
„Od tada ja sam na rubu, uvijek na rubu, uvijek blizu, dovoljno da gledam, da čujem, da razumijem čak, ali nikada, nikada u samom središtu, nikada u ploti zajedništva, nikada u onom gustom tkivu koje ljudi zovu povezanošću, zato što u meni više nema takve niti koja bi se mogla ušiti u tu tkaninu.“
Iz tog mjesta nastala je pjesma „Vidjeh previše“ — zvučni zapis života na rubu bliskosti, dovoljno blizu da se sve osjeti, a dovoljno daleko da se pripadanje više ne dogodi.
🎧 Poslušaj pjesmu „Vidjeh previše“ →
Ulomak iz autobiografske knjige „Tamo više nema živih“
SaH