ISTA RIJEČ NE ZNAČI ISTO U SVAKOM TUĐEM SVIJETU.
Tekst promatra razliku između onoga što govorimo i onoga što drugi u tome prepoznaju. Jedan čuje vrijednost, drugi odstupanje. Između tih pogleda ostaje pitanje pripadanja i vlastite mjere stvarnosti.
PALA S MARSA
Tekst: SaH
Istim glasom,
sa istom vjerom,
dajem im iste riječi
s najboljom namjerom.
Riječi bez otrova u sebi.
Nisam ih oštrila da režu
niti omekšala da vežu.
Jedan zastane,
kao arheolog u sedimentu.
Kroz šapat kaže:
„To je dijamant.“
Moju rečenicu
drži kao artefakt.
U njoj vidi
kristalizirano vrijeme,
vidi godine pod tlakom.
Okreće prema svjetlu,
gleda kako se
rasprši u spektru.
Kako se živi na ovoj planeti?
Jesam li greška u sustavu
ili samo imam previše
maštu blistavu?
Drugi provjeri ton,
kalibrira instrument.
Kaže da odstupam od
propisanog reda.
Moju rečenicu
svodi na rizik.
Prelazim njegov okvir.
Misli da sam šizik.
Kako se živi na ovoj planeti?
Jesam li pala s Marsa tu?
Jesam li budna
ili sam samo čudna?
Kako se živi?
Kako se živi?
Kako se živi na ovoj planeti?
Jesam li pala s Marsa tu?
Jesam li budna
ili sam samo čudna?
Kako se živi na ovoj planeti?
Jesam li greška u sustavu
ili samo imam previše
maštu blistavu?
