PRONAŠLI SMO SE
Neki susreti u pjesmi ne počinju upoznavanjem, nego osjećajem da se nešto staro napokon prepoznalo.
KAO SJEĆANJE, A NE KAO PRVI SUSRET.
Pjesma zamišlja ljubav kao prepoznavanje koje prethodi vremenu i prostoru. Dvoje ljudi ne traže dokaz da pripadaju istom toku; susret im samo daje oblik nečemu što je već postojalo kao slutnja.
PRONAŠLI SMO SE
Tekst: SaH
Tražila sam te u noćima
u kojima se spavati ne može
Čekala sam te životima
Kao voljeni moj — falio si
Kao moje drugo ja — bio si.
Ono što traži nas
samo dođe kad kucne čas.
Tu smo
Izvan vremena i prostora
Iza svih koprena i zastora
Tu smo
Došli od istog izvora.
Nisam ti došla hodom ni korakom
nego samim sjećanjem
kao što noć sigurno dođe
sumrakom.
Vidim sebe u tvom oku
Svoja u tebi, tvoja u srcu.
Ova ljubav nije počela susretom
nego datim zavjetom.
Pronašli smo se
Izvan vremena i prostora
Iza svih koprena i zastora
Tu smo
Došli od istog izvora.
Ako nas pitaš gdje smo bili prije
Čekali smo da se otvore kapije
U tišini između otkucaja
Čekali smo čas koji nas spaja
Čekali smo
Da svjetlost iz tame izroni
Da Mjesec
koji plimu i oseku pogoni
Pokaže nam put.
Pronašli smo se
Dišemo jedno u drugom — u simbiozi
Pronašli smo se
Ne trebaju dokazi
Tu smo
Izvan vremena i prostora
Iza svih koprena i zastora
Tu smo
Došli od istog izvora.
Sjetili smo se…
Sjetili smo se…
