PROZIVAM TE
Postoji trenutak kada čekanje prestane biti strpljenje i postane jasna presuda o nečijoj riječi.
NE POZIVAM. PROZIVAM.
Pjesma počinje dugotrajnim povjerenjem koje je moglo živjeti i kroz rijetke riječi i duge udaljenosti. Sve se lomi na jednom jednostavnom obećanju koje nije pretvoreno u djelo; nakon toga više nema traženja objašnjenja, samo novo mjesto za osobu koja je iznevjerila vlastitu riječ.
PROZIVAM TE
Tekst: SaH
Ne pozivam te više
Ne tražim, ne umišljam
Ne čekam odgovor
Sada te prozivam.
Godine su nas nosile
u različitim pravcima,
A ipak — opstao je između nas
Vezen duhovnim koncima
Prostor koji nije trebao kompas.
Rijetke riječi naše
imale su težinu zavjeta
Duge tišine odjekivaše
Potvrdom bez uvjeta.
Tako se vjeruje u trajanje
Bez dodira ikakvog
Nema sumnje u predanje
Ničeg bilo nije pogrešnog.
Samo da se pred nas
Nije postavio ispit — naoko lak
Vjerovala bih i dan-danas
Da si mi netko blizak.
Tvoje ‘učinit ću to za tebe’
Zvučalo je kao obećanje
Kao dar prekrasni bez dvojbe
Kao znak posebne pažnje.
Dani su prolazili — vrijedno
u njima je rasla smjelo
sigurnost, jaka — izvanredno
da će riječ stvoriti djelo.
Dani su prošli, mjeseci isto
Došla je tišina drugačijeg stila
Tišina kao prazno mjesto
Tvoja odluka me zaprepastila.
Ne tražim objašnjenje
Istina je već izgovorena
Nije to bilo samo kašnjenje
ti si pobjegao poput kretena.
Sada te hladno vraćam
tamo gdje pripadaš
u prostor zvan sram
Tamo možda nekada saznaš
Da te se uopće ne sjećam.
Tu možeš trajati.
Bez težine.
Bez istine.
Bez mene.
