PONEKAD JE ODLASAK POSLJEDNJA REČENICA KOJU VIŠE NE TREBA OBJAŠNJAVATI.
Tekst govori o trenutku kada se razgovor potroši. Riječi više ne grade most, nego traže mrvice razumijevanja, pa ih pripovjedačica povlači natrag u sebe i bira odlazak.
ostadoše bez doma…“
RIJEČI K'O SIROČAD
Tekst: SaH
Govorio si docirajući,
nadmeno
A ja sam te tada već gledala
s nekom hladnom distancom
Prije sam te dobro pročitala
Izgubila sam želju za govorom
Slušala sam te praznog pogleda
Znala sam da došlo je vrijeme
da zatvorim vrata sva odreda
da odem sada, bez dileme
Riječi k'o siročad
ostadoše bez doma
Sve između nas
zatvorena je tema
Šutnja je ostala moj
posljednji govor
Srce je zatvorilo usta
to ti je odgovor
Nestala je u meni potreba svaka
da ti dalje objašnjavam sebe
U sobi ponestalo je zraka
moram van, moram pobjeći od tebe
Prema tebi se ohladih u letu
Budi dobro, ne želim ti štetu
Riječi k'o siročad
ostadoše bez doma
Sve između nas
zatvorena je tema
Šutnja je ostala moj
posljednji govor
Srce je zatvorilo usta
to ti je odgovor
Moje riječi radije umiru bez žaljenja
nego da prose mrvice razumijevanja
Sve između nas zaključana je tema
zapečaćena
Sirotim riječima
nisam dopustila lutanja
Sklonila sam ih u sebe
Sačuvala od zlobe
Ostala je šutnja
ubojita kao munja
