SAMO ŠUTI
Traženje minimuma buke, pokreta i zahtjeva — prostora u kojem unutarnji svijet može ostati netaknut.
NE POMJERAJ NIŠTA. NE DIRAJ MOJA UTOČIŠTA.
Samo šuti ne traži rješenje izvana. Govornica bira dubinu, unutarnje čvorište i mir u kojem ne mora objašnjavati vlastite kontradikcije. Šutnja ovdje nije praznina nego zaštitni prostor.
SAMO ŠUTI
Tekst: SaH
Zvuk oluje
monotono dobuje.
Hoću sve na minimum.
Tišina je zlatni optimum.
Neka su zidovi oko mene.
Izvan sam arene.
Suze su nestale.
Ne znam što su značile.
U meni — čvorišta.
Nježna čudovišta.
Samo mala
iskra treperi.
Samo mala
u lijevoj hemisferi.
Ne pomjeraj ništa.
Ne diraj moja utočišta.
Dubina je lijepa. Dubina me zna.
Topla je poput krzna.
Samo budi tiho — do kraja.
Dosta je bilo izdaja.
Možda će proljeće.
Možda nikad neće.
Iz tame olakšavajuće
dolazim i opet tonem.
I tamo i ovdje budem.
Samu sebe žrtvujem.
Tuneli moj vid vode.
Lažne su opsade.
Crni oblaci u šaci.
Sve je na granici.
Ne pomjeraj ništa.
Ne diraj mi utočišta.
Dubina je lijepa.
Dubina me zna.
Topla je poput krzna.
Možda nije grandiozna.
Možda samo je zarazna.
Ne pravi buku — ne traži logiku.
Ne pomjeraj ništa.
Ne diraj moja utočišta.
Dubina je lijepa. Dubina me zna.
Topla je poput krzna.
Ne miči ništa.
Dubina je lijepa.
Ona me zna.
Ona me čuva.
Budi tiho da se ne probude
slijepe ljudske predrasude.
Na dnu nijeme geometrije,
bez namjere da se spoje,
spavaju mirno — luđak i genije.
Oni su moje vlastite mutacije.
Ššš.
Samo šuti.
Budi tiho.
Šuti.
Ne miči ništa.
Ne pomjeraj.
Samo šuti.
Šuti.
