ŠTO ČEKAŠ DA SE PROBUDI
Pitanje nije samo što netko želi — nego vidi li uopće osobu ili vlastitu projekciju na njoj.
GDJE ZAVRŠAVAM JA, A GDJE POČINJE ŽELJA TVOJA?
Tekst razdvaja privlačnost od stvarnog viđenja. Druga osoba možda traži vatru, nemir ili idealnu sliku, ali pjesma stalno vraća isto pitanje: koliko u toj želji ostaje prostora za ono što stvarno postoji?
ŠTO ČEKAŠ DA SE PROBUDI
Tekst: SaH
Nisam za ovakav svijet.
Ovdje svaki osmijeh ima uvjet.
Mnogi naposljetku razočaraju,
poznat nehaj pokazuju.
Kakva čudna matematika —
svaka duša drhti ispred rizika.
Oni pomalo načeti iznutra
žaoku pokažu već sutra.
Ne znam kako s tobom biti.
Ni ti mene ne znaš probuditi.
Želiš neku svoju kombinaciju.
Zaboravi — ne volim dominaciju.
Što hoćeš — znaš li?
Što slutiš — vidiš li?
Što to tražiš u meni?
Što čekaš da se probudi?
Krila, vatra, demoni?
Reci — kojim smjerom ideš?
Koji vrtlog u meni slijediš?
Tražiš mene ili svoju želju?
Reci, nemam strpljenja u izobilju.
Koliko me stvarno vidiš?
Koliko me sam stvaraš?
Gdje završavam ja,
a gdje počinje želja tvoja?
Što ostane kad sve padne,
kad se maska sama makne,
kad se utišaju očekivanja
i nestanu sva dokazivanja?
Bi li tada prišao, anđele,
bez riječi koje dijele?
Bi li tada rekao: „Znam“?
Ostao bi — ili se varam?
Što hoćeš — znaš li?
Što slutiš — vidiš li?
Što čekaš da se probudi?
Plamen, oluje, nemiri?
Reci — kojim smjerom ideš?
Koji privid u meni slijediš?
Tražiš mene ili svoj odraz?
Reci istinu ili priznaj poraz.
Koliko me stvarno vidiš?
Koliko me uopće voliš?
Gdje završavam ja,
a gdje počinje želja tvoja?
