VIDJEH PREVIŠE
Pogled izvana, identitet na margini i cijena onoga što se jednom vidi previše.
KAD PROMATRANJE POSTANE MJESTO S KOJEGA SE TEŠKO VRAĆA MEĐU LJUDE.
Pjesma govori iz pozicije nekoga tko se osjeća pomaknutim iz središta, gotovo izvan vrste kojoj pripada. Distanca ovdje nije poza nego posljedica gledanja, pamćenja i nemogućnosti povratka na površnije čitanje svijeta.
VIDJEH PREVIŠE
Tekst: SaH
U meni ima više glasova
nego što Zemljani nose
zato sam uvijek onkraj svega
Iz daleka bolje me podnose
Ne pripadam
Skoro da sam fikcija
Nemam namjeru ni da budem opcija
Nisam od ove vrste
što traži svjetlo da vidi
ja vidim i kad ga nema
ja vidim i ono što slijedi
Vidjeh previše…
Sebe nikome ne dugujem
Ne dam sebi ni da tugujem
Na margini postojim kao ja
Centar me ne zanima
Izvan dosega sam — u kapsuli
Sve i da hoću — natrag ne mogu
Sve i da mogu — smjer ne mijenjam
Odavno ništa ne osjećam
Sve vidim
Znam
Pomalo je tužno
Htjela sam biti jedna od
Nije mi dao ljudski rod
mjesto pod ovim suncem
Sada je moj jedini put
kroz beskraj i daljine
Put od osame satkan
Onaj kojim ne idu oni
kojima sam s neba pala
Kojima sam došla puna ljubavi ljudske
Zgazili su sve moje
Pokidali mi ono čime se povezati može
Htjela sam biti kao svi
i svaki put sam bila manja
u meni nešto ne pristaje
na plitka i površna znanja
Ne pripadam ovom svijetu
Tražim drugačiju planetu
samo čuvam ono u sebi
što milost još uvijek ima prema tebi
Ako sam kriva što sam po strani
Nosim to kao kaput
Ako sam kriva što me nema
Znaj…
bila sam s vama jedanput
Vidjeh previše
Vidjeh previše
