ZIMA UKRAŠENA PUPOLJCIMA
Kad stvarnost stalno nudi pogrešan trenutak, pogrešan ton i cvijet u sezoni u kojoj mu nije mjesto.
POGREŠNA MJESTA, POGREŠNO VRIJEME, ISTI KADAR.
Pjesma gradi sliku unutarnjeg kruga u kojem se traži cjelina. Vanjski svijet djeluje ponovljeno i pogrešno raspoređeno, poput zime ukrašene pupoljcima.
ZIMA UKRAŠENA PUPOLJCIMA
Tekst: SaH
Moj krug nije od krede,
nije od zida ni metala.
On se zatvara u meni
i širi mirom u mislima.
Nije sklonište od svijeta,
nego tiha dozvola sebi
da budem što jesam
bez gušenja u tjeskobi.
Vani nema prave saturacije:
isti tonovi, ista lica.
Priroda bez čuda, ljudi bez sloja,
gradovi sivih ulica.
Želim da me nešto dotakne,
ali ne po starim ožiljcima.
Sve stiže na pogrešna mjesta,
kao zima ukrašena pupoljcima.
Nisam impresionirana.
Život me nije zavarao.
Podvaljuje mi nove scene,
a kadar se već odigrao.
Odigrao.
Gladna mi je duša
stvarnosti bez omota.
Tražim melodiju,
a dobijem eho krivih nota.
Zato se vraćam unutra,
gdje krug postaje cjelina.
Tek u tišini dublje se diše.
U dubini vidi se mjesečina.
Želim da me nešto dotakne,
ali ne po starim ožiljcima.
Sve stiže na pogrešna mjesta,
kao zima ukrašena pupoljcima.
Nisam impresionirana.
Život me nije zavarao.
Podvaljuje mi nove scene,
a kadar se već odigrao.
