AKO TI JAVE

Ako ti jave da me više nema,
nemoj odmah postati tuga nijema.
Ona svaku tišinu nazove krajem,
a ja možda još nekako trajem.

Ne traži me tamo gdje cvijeće vene.
Potraži me gdje ljubav nikada ne klone.

Ako ti jave…
Ako ti jave da me više nema,
pogled nemoj spuštati.
Podigni lice kao da ćeš me vidjeti.
Gdje god da sam, tebe ću voljeti.
Ako ti jave da me više nema,
ne vjeruj kraju.
Ovakve ljubavi ne prestaju.

Ne trči prema polju tišine.
Tamo ćeš pronaći kamen, godine i ime.
Mene nećeš.
Potraži me u prvoj kiši,
u laganom vjetru koji pjevuši,
u pjesmi koju sam voljela,
u sreći koju sam s tobom imala.

Bit ću ondje gdje si me osjećao,
gdje si me uvijek iznova birao.

Ako ti jave da me nema,
ako ti jave da me više nema,
pogled nemoj spuštati.
Podigni lice kao da ćeš me vidjeti.
Gdje god da sam, tebe ću voljeti.
Ne vjeruj kraju.
Ovakve ljubavi ne prestaju.

Ne spuštaj pogled.
Podigni lice prema svjetlu.
Ne traži me u bolu.
Nasmiješi se u rasulu.
Reci „hvala“ životu minulom.
Prevali hrabro stazu preostalu.

Nemoj da ti pogled potamni.
Nisam nestala iz naše ljubavi.
U tebi svi moji su svjetovi.

Ako ti jave da me više nema,
možda su pobrkali odsutnost i kraj.
Nije ni svaka prisutnost zagrljaj.
Nisu svi odlasci odlazak.
Ponekad odlasci su tek riječi —
riječi koje postaju nosači
onoga što se ne može spoznati
dok ne dođe red bez riječi ostati.

Ako ti jave, ako ti jave…
Neka ne izgube sjaj
oči tvoje plave.