ZOVE ME TO MJESTO
Dom kao mjesto koje možda više ne postoji izvana, ali i dalje doziva iznutra.
POVRATAK PREMA MJESTU KOJE JE PRESTALO BITI ADRESA.
„Zove me to mjesto“ nije jednostavna pjesma o povratku. Kuća u njoj postaje unutarnji prostor sjećanja, čežnje i prvog ja — mjesto koje možda više ne postoji na karti, ali i dalje ima glas.
ZOVE ME TO MJESTO
Tekst: SaH
Moram kući…
Moram ići…
Ja…
Zove me to mjesto
Nepoznato
Ne znam je li pusto
Ne znam je li na Zemlji
Postoji li samo u mojoj želji
Ponekad me dozove
kroz maglovite snove
Tiho
Tiho
Vrati se
vrati — kao eho
Tamo, tamo negdje
sve moje odjekuje
Tamo, tamo negdje
Moje sjećanje miruje
Moram kući
prolazi kroz mene
Misao kao čežnja
Neobičan zov u meni tinja
Potonem pa putujem
duboko
prema mjestu koje ne postoji
Nema ga
ni na fotografiji
Tamo, tamo negdje
moje prvo ja spava
Tamo, tamo negdje
Nitko nema dugova
Moram kući
Moram ići
Ja…
Moram kući
Moram ići
Moram ja
Moram…
Moram kući…
Moram ići…
Ja…
Moram kući…
Moram ići…
Moram kući…
Ja…
