BUDNA
Tama ovdje nije završna točka nego prostor iz kojeg se vraća drukčija percepcija sebe i svijeta.
VRATILA SAM SE — BUDNA.
Tekst govori o promjeni koja dolazi nakon dugog unutarnjeg prolaska kroz tamu. Ono što je boljelo ostavlja trag, ali iz tog traga nastaje novi pogled — manje naivan, više svjestan, osjetljiv na slojeve koje prije nije bilo moguće vidjeti.
BUDNA
Tekst: SaH
U meni je tama
rasla silovito,
poput vode koja traži put
kroz korito hirovito.
Dođe u glavu nemir,
znamen živ kao svemir.
Boje su nestajale
kao noć ispred dana.
Ostala je jezgra,
meni posve neznana.
U to sam pozvana.
Sada…
U meni dvije sile:
jedna što hoda svijetom,
druga što gleda kroz njega.
Ta koja gleda
drži plamen jasnoće —
moje svjetlo,
moje svanuće.
Tama me razodjenula.
Tama me ogolila.
Tama me otvorila.
Izašla sam svjesna moći,
kao oko koje vidi i u noći,
s pogledom koji prodire
kroz slojeve sve šire.
Nosim to u dodiru svijeta
kao svjetlo identiteta.
U meni mir
rođen iz strpljenja,
tišina koja razumije
put kojim sam išla prije.
U meni kreativnost.
Dobih lakoću postojanja,
misli postale putovanja.
Život teče sporije,
bolje,
dublje,
kao rijeka koja ponire.
U meni novi prostori,
slobodni veliki dvori.
Kad hoću, svakom biću
ljepotu njegovu otkrit’ ću.
Tama me razodjenula.
Tama me ogolila.
Tama me otvorila.
Vratila sam se — budna.
Kako — samo Bog zna,
s pogledom koji prodire
kroz slojeve sve šire.
Nosim budnost trajnu.
Nemam nikakvu tajnu.
Život ima nove dimenzije
koje srce prepoznaje
prije nego um razumije.
Tama me razodjenula.
Tama me ogolila.
Tama me otvorila
kao zemlju pred kišom.
Vidjeh krhkost svakog oblika.
Vidjeh tok koji se nastavlja.
Vidjeh kako smrt ne rastavlja.
Tama me razodjenula.
Tama me otvorila.
Tama me ogolila.
Svjetlost me uputila.
