IDEM SVOJIM STAZAMA
Pjesma gradi identitet iz iskustva, odanosti vlastitim pravilima i pažljivo biranog povjerenja.
HODAM MIMO ČOPORA.
Ovdje se samostalnost ne pretvara u hladnoću. Govornica opisuje život izvan čopora, ali upravo kroz taj odmak čuva ono što smatra najvažnijim: ljudskost, odanost i riječ iza koje netko stvarno stoji.
IDEM SVOJIM STAZAMA
Tekst: SaH
Ne ulazim glasno.
Za to je kasno.
Moja osobnost zna —
tišina je luksuzna.
Hodam mimo čopora,
hladna poput mramora.
U očima mi noć,
sestra mi je ponoć.
Prošla sam oluje.
Znam kako se gladuje.
Vidjela sam progone.
Susrela crne demone.
Ne pripadam nikome.
Ne klanjam se drugome.
Nisam izgubljena.
U sebi sam usidrena.
Ja sam sigma žena,
hladna poput kamena.
Al’ u grudima nosim —
i time se ponosim —
srce ljudsko i toplo.
Ono mi je ostalo.
Ono mi je snagu dalo
kad me sve drugo izdalo.
Vuk samotnjak pod zvijezdama.
Idem svojim stazama.
Živim u vlastitim carstvima.
Ulaz dozvoljen samo pravednima.
Nisam protiv hijerarhije.
Treba znati što se smije.
Gade mi se anarhije —
one bez duše
koje sve pred sobom ruše.
Moj krug je mali, ali stvaran.
Pažljivo je odabran.
Povjerenje imam u one
koji iza riječi svoje stoje.
Kad volim, to nije igra ega.
To je posebna sprega.
Nešto veće od čovjeka.
Kad volim, volim dovijeka.
Ja sam sigma žena,
hladna poput kamena.
Al’ u grudima nosim —
i time se ponosim —
srce ljudsko i toplo.
Ono mi je ostalo.
Ono mi je snagu dalo
kad me sve drugo izdalo.
