IDEMO
Ponekad cijeli život stane u riječ koju nitko nije izgovorio na vrijeme.
JEDNA RIJEČ KOJA JE NEDOSTAJALA.
„Idemo“ je ovdje više od poziva na pokret. To je riječ koja je mogla značiti: nisi sama, vodim te odavde. Budući da nije došla, put se nastavlja samostalno, preko zgarišta i kroz ono što se u čovjeku s vremenom pretvori u snagu.
IDEMO
Tekst: SaH
Trebala sam samo
da me povedu,
da me odvedu
sada,
dok se još čuditi mogu.
Bila bi dovoljna
samo jedna…
Samo jedna riječ:
— „Idemo”.
Ali moj put
se nastavio
sam
Preko zgarišta
Svega što
Jesam
U meni se budila
Nepoznata ćud
Koja je rasla
u zakutcima srca
gdje se snaga taloži
Poput olova u vodi.
Tutnjala je, tutnjala je
Tutnjala izdaleka
Sako miro paso
sas phirimos
prekal miro korkoro grobo,
kana miro duša phirel.
Na kraju puta
čekale su me
Stare i prkosne:
Šutnja
Ljutnja
Slutnja
Svaki moj korak
bio je ples po
vlastitom grobu
dok duša luta
kroz mrak
i traži znak
da je nekada
nekome pripadala
Nekome trebala.
