JEDNO - PUNO VIŠE
Jedna mala rečenica može postati privatni jezik cijelog odnosa.
U TO „JEDNO“ ČITAV SVEMIR STANE.
Pjesma prati dvoje ljudi od prvog pogleda do izraza koji postaje njihov unutarnji znak: na “volim te” ne dolazi samo “i ja tebe”, nego “jedno — puno više”. Datum, gradovi i male riječi pretvaraju se u kronologiju pripadanja.
JEDNO - PUNO VIŠE
Tekst: SaH
Septembar je
mirni prolazak dana
U običnom trenu
promjena stvarna
Jedan pogled i
fantazija se otvara
Dvoje se susreću
putanja se stvara.
Prvi put vide se
ali osjećaj je poznat
Na dubljoj razini
putokaz im je predat
Kao da se pamte
kroz snove varljive
Od tog dana
u punoj istini žive.
Nešto vodilo je njih
iznutra,
vjerno
Ljubav u njima to je
zasigurno.
Kad mu kaže: volim te
on joj uzvrati: i ja tebe
I još doda: Jedno — puno više.
Iz drugog grada
u njen je došao
Taj dolazak
sreću mu je dao
Jedan pogled
i sve se mijenja
vrijeme se sklapa
u krug divljenja.
Oni se vole, paze
ne daju nikom
i ničemu između sebe
Ono što živjeli nisu
zajedno
Neka ostane kao nešto
sjetno.
Početak im se otkrio
pred samu jesen
Septembar dvadeseti —
dan jedinstven.
Kad mu kaže: volim te
on joj uzvrati: i ja tebe
I još doda: Jedno — puno više.
Sunce moje…
kad joj izgovori
srce zatreperi
Jedan trenutak
jedan pogled
Dovoljan bio je
za njih dvoje
U jednom pogledu
vrijeme se smiri.
Samo želja raste
želja se širi
Kad mu kaže: volim te
on joj uzvrati: i ja tebe
I još doda:
Jedno — puno više.
Riječi se šire
značenje diše
osjećaj raste, sve više
nikad previše
Jedno — puno više
Bezbroj puta
Jedno — puno više.
U to ‘Jedno’ čitav svemir stane
Među njima ne postoje tajne
U to ‘Jedno’ čitav svemir stane
Među njima ne postoje tajne
Sunce moje, kad joj izgovori
duša se odmori
Sunce moje.
