TAMNI VILAJET
U svijetu u kojem se krila ne praštaju ostaje fantomska bol za nebom kojim se više ne leti.
BOLI JE NEBO KOJIM NE LETI.
Tamni vilajet ovdje je prostor u kojem se visina kažnjava, krila režu, a pripadanje nestaje. Fantomska bol ostaje kao sjećanje tijela na ono što je jednom bilo moguće.
TAMNI VILAJET
Tekst: SaH
Između tame i zore
sletjela je na svijet
kao zalutala iskra
znala je boje vjetra
i visine zvuk.
Ali ovdje se nebo
dijeli noževima
ovdje se nebo crnom boji,
ovdje se krila ne praštaju.
Rezači krila čekali su,
zamračili su njeno nebo…
Sada — niti jata
nit’ plemena svog,
tuđa svijetu ovom.
U tamnom vilajetu
krila su grijeh,
visina je prijetnja.
A ona i sada čuva
pradavni krik,
nosi fantomsku bol.
Boli je nebo kojim ne leti.
Rođena s krilima, hoda bez njih,
traži sebi slične.
Sanja san…
ona na desnom
boku svoga jata.
Ona sanja san.
Rezači krila čekali su,
zamračili su njeno nebo…
Sada — niti jata
nit’ plemena svog,
tuđa svijetu ovom.
