MISLILA SAM – IMA VREMENA
O vremenu za koje vjerujemo da ga imamo dovoljno — sve dok se ne pokaže drukčije.
BILI SU MOJI — VIŠE NISU.
Pjesma govori o velikim planovima koji se ne izgube jednim događajem, nego polako, kroz odgađanje, okolnosti i godine. Završetak ne ostaje u žaljenju: izgubljeni snovi priznaju se kao dio prošlosti, dok se prostor otvara za nove.
MISLILA SAM – IMA VREMENA
Tekst: SaH
Dok sam spavala…
godine su…
letjele kao ptice
Moji snovi ostali su
u sred lijepe rečenice.
Jutrom kad bih ustala
Ima vremena — to sam mislila
Možda sam tražila izlike
Možda…
okolnosti nisu dale prilike…
Odjednom za njih je kasno
Za moje snove — prekasno…
Mislila sam, sutra ću…
Sada znam da neću…
Bili su moji…
više nisu.
Ostali su kao duhovi
Puste želje, pusti snovi
Bili su moji…
više nisu.
Pogled sam okrenula
Snova se odrekla.
Kad sam se probudila
Stvarnost mi se otkrila
Drugim putem idem
Tek ponekad se osvrnem.
Spomenem ih glasom mirnim…
Smatram ih završenim…
Bili su ideje velike
Sad izgledaju kao bajke.
Bili su moji…
više nisu.
Ostali su tamo
gdje sam zaspala.
Bili su moji…
više nisu.
Kad oči sam otvorila — sve sam shvatila…
Vrijeme je teklo neprimjetno
Prolazilo bezuvjetno
Snove sam gubila iz vida
Sad su samo sjećanja blijeda.
(Sjećanja…
Sjećanja…)
Bili su moji…
više nisu.
Ostali su tamo
gdje sam zaspala.
Bili su moji…
više nisu.
Ostali su iza mene
(daleko… daleko…)
Možda im dugujem tugu
Suzu kao posvetu…
Neku nostalgičnu notu…
Ne…
Ne…
Nema potrebe…
(nema potrebe…)
Nema potrebe žaliti…
Vrijeme se ne može vratiti
Svaki put vodi nekamo
Nove snove imamo.
