MOJA MILA
Posveta osobi koja je u najtežem razdoblju prišla, pružila ruku i ostala.
DOBROTA KOJA JE U JEDNOM RAZDOBLJU IMALA LICE, RUKE I SMJER.
„Moja mila“ je izravno vezana uz proživljeno iskustvo. Nije pjesma o idealiziranoj zahvalnosti, nego o osobi koja je u razdoblju gubitka učinila ono što je tada bilo presudno: prišla, primila i ostala.
moja krila ne bih dala nikom — osim tebi.“
MOJA MILA
Tekst: SaH
Kada mi se tlo izmaknulo
A nebo spustilo na čelo
Svi oni zatvorili su vrata
Nitko nije želio mene i brata
Ti si mi prišla sa srcem na dlanu
Na vjetrometini, kad nema kraja danu
Bila sam stranac u vlastitoj koži
A ti si spustila pogled do moje srži
Rekla si:
dođi, siroto moje
Rekla si:
dođi, znam boli tvoje
Da sam vila
moja krila
ne bih dala nikom
osim tebi
Moja mila
Unutar mog vrtloga smjer si bila
Gutljaj usred užarenog pijeska
Tlo koje me dočeka u bezdanu
Ruka koja olakšava sudbinu
Dok sam bosa prelazila sjever i led
u grudima onih čiji bio je red
Bila si kompas kad su strane svijeta
u meni zamijenile mjesta
jedina zvijezda koja je znala
gdje završava ponor
a počinje cesta
Meni si dokaz bila
Da ljubav lice i ruke ima
Da među običnim ljudima
Anđeli ponekad hodaju
Samo se dobrotom odaju
Da sam vila
moja krila
ne bih dala nikom osim tebi
tebi, mila
Iznad svih godina
ja bih te nosila
iznad zemlje i svakog bola
Kada sam dublje od daha tonula
ti si umjesto mene disala
Laka ti zemlja bila
Strina moja mila
