NADNARAVNA LJUBAV
Dvoje ljudi dijeli previše svega, a osjećaj ipak nastavlja živjeti kao da ne priznaje granice vremena i prostora.
PREDALEKO. PREKASNO. SVEJEDNO.
Pjesma zamišlja odnos koji je možda mogao imati drugačiji oblik u drugom vremenu. Upravo zato ljubav postaje “nadnaravna”: ne zato što ukida stvarnost, nego zato što opstaje i kada stvarnost za nju nema pogodno mjesto.
NADNARAVNA LJUBAV
Tekst: SaH
Predaleko…
Jer čitav svijet ih dijeli,
u pogrešnom času,
kad ništa ne bi smjeli.
On traži nju u tuđim sazviježđima,
pod nebom gdje je drugačija klima.
Govore mu: pusti, već je kasno,
ali srce ne sluša, tuče opasno.
On gori,
bez plamena, bez prestanka.
Njeno ime riječ mu je slatka,
tajna i sudbina gorka.
Nadnaravna ljubav,
izvan svih mjera.
Ne pita koliko je
između njih barijera.
On osjeća daljinu,
boli ga u srčanoj loži.
Hoda kroz dane, nosi težinu
kao stranac u vlastitoj koži.
U svakoj misli nju izgovara.
U neizrecivoj čežnji sebe razara.
Kažu mu: ovo nije tvoj put.
Ne traži nju, ona je za tebe aut.
On gori
bez plamena, bez prestanka.
Njeno ime riječ mu je slatka,
tajna i sudbina gorka.
Nadnaravna ljubav,
izvan svih mjera.
Ne pita koliko je
između njih barijera.
Da su se sreli u drugom vremenu,
ili u nekom sretnijem svemiru,
možda bi ljubav imala tijelo.
Ne bi srce uzalud plamtjelo.
On gori
bez plamena, bez prestanka.
Njeno ime riječ mu je slatka,
tajna i sudbina gorka.
Nadnaravna ljubav, izvan svih mjera.
Ne pita koliko je između njih barijera.
On gori.
On ne traži spas iz muka svojih,
jer zna: ova ljubav nadilazi njih.
Predaleko, prekasno — svejedno njemu.
Ona mu je dom u pogrešnom vremenu.
