NEGDJE SVE PIŠE
U snu se prošlost ne vraća kao zapis nego kao pokretna slika koja stalno mijenja konture.
SJEĆANJE MIJENJA OBLIK, ALI NE NESTAJE.
Pjesma ulazi u fraktalni prostor sna, gdje se prošlost pretvara u boju, strukturu i teksturu. Ono što je bilo važno može istodobno izgledati snažno i slabo, stvarno i nestvarno — a ipak negdje ostaje zapisano.
NEGDJE SVE PIŠE
Tekst: SaH
Ono što prođe ide u san,
u jedan zamršeni sklop.
Možeš vidjeti sjećanje u boji
ako usmjeriš svoj teleskop.
Zavrti krug,
nek’ se boje spoje.
Prošlost su
slike i prilike tvoje.
Plutam dimenzijama sna.
Znam da…
Drhtavo crtam konture,
razbijam strukture,
mijenjam teksture,
rušim i gradim figure.
Refleks me vuče u rov,
u njemu raste korov.
Nebo iznad puca,
živo srce u meni kuca.
Pokrijem se da bude tiše.
I znam — negdje sve piše.
Sve što vidim mijenja lik.
Paradoks sna ne treba dah.
Ono što je bilo važno
snažno je i slabo u isti mah.
Tamo
sve je moje —
i ono tamno,
i moje boje.
Plutam dimenzijama sna.
Umom crtam konture,
razbijam strukture,
mijenjam teksture,
gradim figure.
I opet.
Opet, opet.
Plutam fraktalima sna.
Genijalno crtam konture.
Lako razbijam strukture.
Vješto mijenjam teksture.
Perfektno gradim figure.
I break structures easily.
I shift textures skillfully.
I build figures perfectly.
I opet.
Plutam.
