SJEĆANJE KAO VAL
Jedan detalj savije vrijeme i stari zapis odjednom uđe u sadašnjost.
SADAŠNJOST KOJU NA TREN PREPLAVI STARO VRIJEME.
Pjesma govori o naglom povratku sjećanja: zvuk, miris, lice ili sitnica otključaju cijeli prizor i tijelo reagira prije nego što razum stigne objasniti što se dogodilo.
SJEĆANJE KAO VAL
Tekst: SaH
Vrijeme se savije oko jednog detalja
Kao svila oko vrata i odjednom se pomalja
U istom dahu jučer i sada žive
Dok tišina otvara prozor arhive
Kroz njega klizne poznati nemir
Jedna riječ aktivira stari svemir
Pa me uvuče u sekundi
Ono što spava tada se budi
Jedan zvuk, jedan pokret
Jedan gotovo nevidljivi portret
Osjećam kako se prostor mijenja
Kako zidovi imaju pamćenja
Kao da postoji zapis u zraku
Koji mogu čitati i u mraku
Nešto otključa davno spremljen hodnik
Trenutak postaje provodnik
Iz drugog vremena isti zrak
Istog nemira bljesak
Isti ritam srca
Pamte ga krvna zrnca
Tko čuva te stare zapise
Tko vraća u krvotok mirise
Tko vraća fragment vremena
Zaboravljanog godinama
Flešbek
Vrijeme izgubi linearnost
Flešbek
Prostor promijeni konture
Flešbek
Stari val ponovno se podigne
Flešbek
Iz dubine dođe i grlo stegne
Flešbek
Preplavi obalu sadašnjosti
Flešbek
Sjećanje pohranjeno u kosti
Flešbek
Sjećanje koje nema starosti
Ponekad stigne prerušen u sitnicu
Refleksiju u staklu ili nečijem licu
U mirisu proljeća rascvjetalog
U boji jutra jantarnog
Negdje duboko stari otisak
Dodiruje sadašnji trenutak
Pa se kroz napukline dana
Razlije poznata jeza iz davnina
I na čas dvije udaljene obale
Vide isto ono što su zakopale
