NE ČUJE SE KAKO PADAM
Pad može biti potpuno tih, naročito kada je lice naučilo ostati mirno.
U MENI GORI SVIJET.
Pjesma gradi razliku između onoga što se vidi i onoga što se događa iznutra. Mirna površina, jedna riječ koja razvali iznutra i san u kojem se čvrstoća napokon može odložiti.
NE ČUJE SE KAKO PADAM
Tekst: SaH
Ako ti kažu da stojim
kao kamen na dnu mora,
ne vjeruj odmah.
I kamen pamti.
I kamen sanja.
samo to ne priznaje.
Ako ti kažu
da gledam svijet
a ništa me ne dotiče,
to će zvučati uvjerljivo.
Ja ne vičem.
Ne rušim stolove.
Ne molim.
Iako postoje trenuci
kada me jedna,
jedna jedina riječ
razvali iznutra.
Sasvim tiho.
Bez znaka na površini.
Samo poteče rijeka
koja zna da nikada
neće stići do mora.
Ako ti kažu
da razumijem ljubav
ali joj ne pripadam,
nemoj se prepirati.
Samo znaj —
ponekad je najteže
stajati kraj vatre
i ne ispružiti ruke.
Ne čuje se kako padam,
u ovom životnom performansu.
U meni gori svijet
koji nikada nije imao šansu.
Znam kako ruka traži ruku.
Znam kako glas zadrhti,
ali ja sam to samo u snu,
u snu me srce prestigne.
Tamo me netko zove imenom
koje više nitko ne izgovara.
U snu nisam jaka.
Nisam stijena.
Tamo sam dijete
koje još vjeruje ljudima.
Ne čuje se kako padam,
u ovom životnom performansu.
U meni gori svijet
koji nikada nije imao šansu.
