VI STE ME ČULI
Riječi koje su dugo zvučale ravno napokon su stigle do nekoga tko ih je doista čuo.
KAD SLUŠANJE POSTANE SVJEDOČENJE.
Pjesma govori o rijetkom iskustvu da netko ne ostane samo na riječima, nego osjeti njihovu težinu. U središtu nije objašnjavanje prošlosti, nego trenutak u kojem pripovjedačica prepoznaje da je netko ostao uz ono što je čuo.
VI STE ME ČULI
Tekst: SaH
Govorila sam vam bez emocije,
s posuđenim osmijehom,
kao da taj dan
ne pripada mom životu,
a bio je njegov lom.
Govorila sam
o najgorem,
o najmračnijem,
o svemu,
o danu kad su me ostavili,
zauvijek.
O danu kad su me ubili.
Ubili su i mene,
a ja nastavila hodati,
nastavila živjeti…
kao tijelo bez stanara,
kao ničije dijete.
Riječi su padale ravno,
hladne, tako hladne,
bez drhtaja, bez suze,
bez mene u meni, bez mene za mene.
A vi ste me čuli,
doktore,
čuli ste me.
Hej — mene ste čuli.
Našli ste me tamo.
Pronašli ste izgubljeno dijete.
Niste samo slušali o boli,
bili ste u njoj.
Bili ste tamo
gdje sam davno…
U jednom trenutku
spustili ste lice u dlanove.
Lice u dlanove.
Disali ste teško.
Disali ste umjesto mene.
Ostali ste u težini
onoga što sam vam pokazala.
Niste samo slušali o boli,
VI STE BILI U NJOJ!
Bili ste tamo
na mom bojištu,
gdje sam jednom davno
umrla ja.
