NESTRPLJIVA
Sjećanje na prvi veliki susret sa smrću i na pitanje koliko gubitaka može stati u jedno djetinjstvo.
PRVI GUBITAK PONEKAD POSTANE MJERA ZA SVE KOJI DOĐU POSLIJE.
Pjesma polazi od vrlo konkretnog sjećanja: dvanaestogodišnja djevojčica sjedi uz tijelo osobe od dvadeset i jedne godine. Iz tog prizora tekst prelazi u kasnije razumijevanje niza gubitaka koji su došli nakon njega.
NESTRPLJIVA
Tekst: SaH
U sobi prepunoj čemera i šapata,
tvoja majka se od tebe oprašta.
Mladost obećana naglo prekinuta.
Svaka želja tvoja osta zamrznuta.
Sjedila sam pored tvoga tijela.
U tebi smrt je dan prije počela.
Gledala sam lice, oči i trepavice
u naivnoj nadi djevojčice.
Da laž bude htio je moj razum:
ovo možda veliki je nesporazum.
Tvoje oči napuštene
ostale su malčice otvorene.
Tvoj pogled više ne luta.
Stigao je do kraja puta.
Dvanaest godina mojih sjedilo je
pored dvadeset i jedne tvoje.
Nesreća ili sudbina, svejedno je.
Nijedno od nas znalo nije
što se na drugoj strani krije.
Nisi bio posljednji.
Bio si prvi.
Prvi u dugom nizu tišina.
Prva teška
životna pomrčina.
Prvi kamen
u odronu godina.
Poslije ću i druge puštati.
Druge koji više neće ustati.
Svaki put na tebe sjećanja
vrate mi iz vječnosti pitanja.
Pitanja koja su težinom
rasla zajedno sa mnom.
Koliko u jedno djetinjstvo
smrti stane?
Koliko odsustva
u klijetke srčane?
Koliko puta se pred istom tajnom
bez riječi ostane?
Svaki gubitak donese isto znanje:
vrijeme pretvori slutnju u priznanje.
Smrt ne kasni, ona radije žuri,
svoj čas hladno čuva u životnoj buri.
Dvanaest godina mojih sjedilo je
pored dvadeset i jedne tvoje.
Nesreća ili sudbina, svejedno je.
Nijedno od nas znalo nije
što se na drugoj strani krije.
Ali život pouzdano razotkriva
da smrt ponekad biva
veoma nestrpljiva.
