KAD OPROST NE DA ODGOVOR NA PITANJE: ZAŠTO?
Jedan od najosobnijih tekstova SaH. Pjesma se vraća roditeljima, oprostu i onome što poslije oprosta ipak ostaje nerazriješeno: pokušaju da se razumije kako se u čovjeku može otvoriti provalija dovoljno velika da promijeni sudbinu cijele obitelji.
A ipak se pitam godinama…“
SUDBINA JE SILA
Tekst: SaH
Zašto niste snage smogli
Ne znam kako ste mogli
Zanemariti
srce i oči moje
Bolje bi bilo da ste obadvoje
Pobjegli u svijet nepoznati
Nego što ste pali
u zagrljaj smrti
Davno sam, davno
sve vam oprostila
Znam samo da sudbina je sila
A ipak se pitam godinama
Zar je baš u tako crnim bojama
Moralo naše nebo biti
Zauvijek će me
pitanja progoniti
Što se to u ljudskom biću
može srušiti
Kakva se to otvori provalija
Pa čovjek postane
mračna stihija
Davno sam, davno
sve vam oprostila
Znam samo da sudbina je sila
A ipak se pitam godinama
Zar je baš tako moralo biti
Je li se moralo
ruke dići
Na sebe
Od sebe
Od mene
Davno sam, davno
sve vam oprostila
Znam samo da sudbina je sila
A ipak se pitam godinama
Zar je baš u tako teškim bojama
Moralo naše nebo biti
Morala se crna rupa otvoriti
Morala se zvijer nahraniti
Moralo vas ništavilo odnijeti
Morala sve to podnijeti
Sebe kroz godine pronijeti
Vaša imena sačuvati
Morala sam živjeti
i vas u sebi nadživjeti
Morala sam.
Morala sam.
Morala sam.
