ONA MI NE DOĐE
U snu se otvori svijet u kojem odlasci ne postoje — a onda se jutro vrati.
JA SANJAM DA SANJAM KAKO MI JE DOŠLA.
Pjesma gradi cijeli san u kojem se majka vraća kao da nikada nije otišla. Tek na kraju naslov dobije punu težinu: prizor je bio san unutar sna, a ono za čim se čezne ne dolazi ni u san.
ONA MI NE DOĐE
Tekst: SaH
Kada se duša umori
od vlastitog pamćenja,
drugačiji svijet se otvori.
U njemu nema čekanja.
U njemu vrijeme
ne teče, ne prolazi.
Ni rastanaka nema,
godine zaobilazi san.
Ne postoje odlasci
ni životni bol porazan.
Tamo je kao u bajci.
Tamo sam dijete — svojoj majci.
Ona mi dođe.
Ona mi dođe.
Ona mi dođe.
Dolazi polako
kao svjetlost kroz zavjese,
kao miris davnog jutra,
dodir laganog vjetra.
Sjedne kraj mene
bez ijedne riječi,
kao da nikada nije otišla.
Tada srce zaboravi
da ga je lomilo,
jer postoje ljubavi
koje smrt ozdravi.
Ona mi dođe.
Ona mi dođe.
Ona mi dođe.
Možda duše
nikada stvarno ne odlaze.
Možda samo dobro paze
da žive dublje u nama,
pa nas pronađu u snovima
kad više nemamo snage
za budne potrage.
Ponekad samo
spusti ruku na moje rame
i cijela snovita scena
postane mirna i sretna.
Sve tuge, vječnost duge,
u trenu izbrišu se.
Ona mi ne dođe.
Nikada — ni u san.
Ona mi nikada ne dođe.
Ja sanjam da sanjam.
Ja sanjam da sanjam
kako mi je došla.
Ona mi ne dođe.
Ona mi ne dođe.
Nikada ne dođe.
