NIKADA VIŠE POTPUNO. NIKADA VIŠE STVARNO.
Tekst govori iz točke krajnje nemoći: predosjećaj, prizor i spoznaja da ljubav ne može zaustaviti smrt. Pjesma ne pokušava smanjiti događaj; ostaje uz iskustvo noći koja se ne završava izlaskom sunca.
ZNAŠ LI
Tekst: SaH
Bila je ta noć — crna noć
U njoj moja apsolutna nemoć
Krv u žilama se ledila
Silina slutnje me preplavila.
Sve je izgledalo neobično:
zrak, zidovi, svjetlo na stolu,
čak i tišina u svom uglu.
Tragedija je bila na pomolu.
Dok sam čekala dan
jeza je rasla kao neman.
Prokleto je znanje unaprijed dato
kad zlo predosjetiš — gotovo de facto.
Gledala sam u ponore.
Ruka zatvara oči mrtvome.
Nisam mogla shvatiti
da ljubav ništa ne može…
Ne može… ne može smrti.
Te noći umrla sam u hodu
bez ijedne rane na tijelu,
samo je nešto u meni palo
i više nikad nije ustalo.
Znaš li…
kako izgleda
kad držiš nečiju dušu
dok ti klizi kroz prste
kao krv pod hladnom vodom?
Znaš li…
koliko može i mora boljeti
dok si na rubu pameti,
dok ti smrt uzima sve sveto,
dok ti zlo ruši sve poznato?
Molila sam Onoga gore
da ne gledam takve prizore,
a samo sam osjetila i znala
da vidjeti moram makar stradala.
Dok se sve odvijalo
po zadanom scenariju,
srce sam stavila u kutiju
da ne čuje hladan muk
koji ostaje nakon što utihne
posljednjeg krika zvuk.
Znaš li…
da se ponekada dese noći
nakon kojih više nikada
ne možeš k sebi doći?
Nikada više potpuno.
Nikada više stvarno.
Znaš li
koliko je strašno apsurdno
pasti u najmračnije dno
zbog onih koji te ne vide?
Život zvuči kao
nokturno.
Znaš li…
da se ponekada dese noći
nakon kojih više nikada
ne možeš k sebi doći?
Nikada više potpuno.
Nikada više stvarno.
