REČENICA UBOJITA KAO METAK
Jedna rečenica može zaustaviti cijeli pokušaj povratka kući.
A ONDA SE PROSTOR RASPAO.
Pjesma ostaje u jednoj sceni: dolazak, zagrljaj i nekoliko riječi koje potpuno mijenjaju značenje tog susreta. Te riječi ne djeluju jednom; vraćaju se kao isti udar sve dok se srce ne počne štititi kamenom.
REČENICA UBOJITA KAO METAK
Tekst: SaH
Nitko nije znao
da dolazimo.
Ušla sam i tražila te
kao svjetlo u mraku.
Sjedila si tamo,
mirna kao
napuštena luka.
Nisam tražila znak,
nisam pitala ništa.
Samo sam pala
u tvoje ruke i zaplakala.
Došli smo po tebe,
tako sam rekla,
gotovo šapatom.
A onda se
prostor raspao.
Nećeš sa nama —
rečenica ubojita
kao metak.
Kao metak.
Držala sam te prejako,
kao da držim svemir,
kao da rukama mogu
zaustaviti raspad.
Zagrljaj je bio prazan.
Nije me vraćao natrag.
U tvojim rukama
nije bilo
mjesta za mene.
U meni je urlala
ranjena životinja
iz praiskona.
Došli smo po tebe,
ali to, to da
nećeš sa nama —
razaralo je dušom
kao metak
koji ponavlja isti udar.
Dok se srce ne
okameni.
Dok se srce ne
zazida.
