TREBAO SI OSTATI
Jedan zagrljaj sačuvan u vremenu i pitanje koje ostane kada netko ode prerano.
POSLJEDNJI ZAGRLJAJ KAO MJESTO NA KOJEM VRIJEME STANE.
Pjesma polazi od susreta koji je naknadno dobio težinu oproštaja. Umjesto idealiziranja prošlosti, ostavlja otvorena pitanja o boli koju druga osoba nije uspjela iznijeti i jednostavnu misao koja ostaje nakon svega: trebao si ostati.
TREBAO SI OSTATI
Tekst: SaH
Kao da sam slutila
Da te vidim posljednji put
Zagrlila sam te
Kao odrasla — prvi put
U tom zagrljaju sabilo se vrijeme
Osjetilo se neko davno breme
Kao da smo se sjetili
da smo rasli zajedno
da smo kruh i nebo dijelili
Na trenutak je nestalo
Ono što nas je udaljilo
Kao da se okrenula stranica
ponovo postali smo djeca
Ne plačem — ne, ne plačem
za riječima koje nismo rekli
Samo — boli me
što te više nema
Trebao si ostati
Taj zagrljaj nema zamjenu
zaledio se u vremenu
Dobro ga čuvam u sjećanju
Ne dovodim u sumnju
Ostala su u tom susretu
Neka pitanja velika
I neka rana duboka
Kao dokaz
da ponekad srce vrati nekoga
potpuno
tek onda kada je prekasno
Ti…
Najbolji od svojih
Najtiši među nama
Otkud tolika tama
Zašto je tvoja duša
nosila toliko rana?
Što je to bilo tako teško
tako duboko
Kakva skrivena grozota
da te odvela od života?
Što te to boljelo toliko
Naraslo tako silno veliko
Što je to bilo od sutra jače
Što — dobri moj dječače
Što to bi jače od nade u bolje
Kakvo nepregledno crno polje
Što je bilo u tvojim mislima
da si našao spas u mecima
Ne plačem
za danima koji su prošli
Ne plačem, ne, ne plačem
Što smo se davno mimoišli
Ne plačem…
Samo — boli me
što otišao si prerano
Trebao si ostati
